Gledajući na pojam mita sa današnjeg, još uvijek strogo materijalističkog znanstvenog stajališta, prije nego priznamo znanstvenu vrijednost mitološke pripovijesti morali bi istražiti povijesne i ine činjenice, pokušavajući uklopiti priču u sve moguće okvire podložne znanstvenoj provjeri i činjenično je smjestiti u prostor i vrijeme. Upravo to i jest mitologiju porinulo na margine, područje folklora ili fantastike u kojoj je sve moguće.
Međutim, za one koji pokušavaju prodrijeti ispod fenomena mita i mitologije i sagledati ga u svoj njegovoj dubini, mit je nešto više. Mit je nepatvorena istina, zapravo apsolutna istina koja nastaje neanalitičkim umom, kao doživljaj, impresija, kao čulnost cjeline.
Da bismo mit razumjeli kao nepatvorenu istinu, potrebno je otvoriti um i dozvoliti simbolici da nas preplavi. Onaj tko se pokaze dovoljno receptivnim - primit će poruku jedne druge realnosti koja neopisivo lako može biti primijenjena na našu. Ako razmišljamo tako, doći ćemo do spoznaje da svaki događaj opisan u mitu, ma koliko materijalno djelovao vezan uz neku drugu dimenziju prostora i vremena, nije ništa drugo nego simbol - čisti simbol iz kojeg možemo pročitati univerzalnu ideju. Dakle potrebno je čitati mit iz drugog ugla zanemarivši fantastičke dojmove koje nam neka priča može izazvati.
U principu mitologija uključuje sve. Kad kažem sve mislim na spiritualne istine, filozofiju koja se zasniva na logici pa čak i znanstvene činjenice, koliko god čudno to zvučalo. Mnoge pripovijesti aludiraju na znanstvena dostignuća koja su još prije nekoliko desetaka godina izgledala nedostižno, ali najvažnije je ipak da ćemo uz pomoć mita i mitskih storija lakše sagledati neopisivu božansku snagu koja drži svemir na okupu. Najveća greška pri razumijevanju mita bila bi sagledavanje aktera priče u suvremenom kontekstu tj. pokušaj pronalaženja realnih versus nerealnih osobina primjerice grčkih ili bilo kojih bogova. Umjesto toga, pokušajmo se ograničiti na arhetipove sadržane u ponašanju i djelovanju likova.
Pokušajmo čak zanemariti ono što nam se prvo nameće u opisu aktera, a to su spol i tipične ljudske osobine kojih nisu pošteđeni ni bogovi, a vjerojatno iz razloga što su izvučeni iz ljudske podsvijesti. Usredotočimo se na karakter likova koji nećemo očitavati kao ljudski - nego kao neosobnu prirodnu silu koja, djelujući u zadanom kontekstu priče, uzrokuje točno određenu posljedicu na uzorak svijeta i univerzuma predstavljen u pripovijesti. Ako na taj način budemo odgonetavali mitološki kod, mogli bi se iznenaditi. Mogli bi doći do saznanja da će moderna znanost tek početi hvatati djeliće istine sadržane u mudrosti narodne predaje, mudrosti koja je bila na raspolaganju oduvijek, ali nažalost oduvijek i ignorirana. Najbolje bi u stvari bilo pokušati shvatiti mitove i legende kao metafore za ono što ne može biti izrečeno. Za misteriju, tajnu u pouci i pouku u tajni koja se mora citati samo intuicijom.
Moderna znanost je proizvela dojam da je današnji čovjek i njegovo znanje nešto što je na vrhu evolucijskog razvoja vrsta i naravno sve što nije potvrđeno znanstvenim saznanjima današnjeg čovjeka nije uopće vrijedno ozbiljnog razmatranja. Ali eto - u mitovima ćemo često susresti priče o velikim virovima , ogromnim kozmičkim vrtlozima koji proždiru i melju sve oko sebe, dok moderna astronomija još uvijek do kraja nije objasnila pojavu crnih rupa u svemiru. Ako takve slike susrećemo u najstarijim mitovima - kako li su stari mitopisci znali za pojave koje čovjek danas tek pokušava objasniti? Teško je vjerovati da su raspolagali kompjuterski vođenim kamerama na teleskopima kakvim raspolažemo danas. Ne bismo smjeli zaboraviti da je znanje nešto što pripada području svijesti, a u svijest cemo naci jedan duboko zakopani dio - podsvijest. S tim na umu naravno, nećemo više zahtijevati da teleskop potvrdi neko saznanje koje kao takvo - jednostavno jest. Da bismo shvatili poruku mitova potrebno je ništa više nego prepoznati stanje duha onih ljudi koji su te price usmeno prenosili, kojima su ti isti mitovi ujedno bili ogledala života i sadržavali karte svemira i tajne duha i tijela. "Iznad ove vidljive prirode postoji jedna druga, nevidena i vjecna, koja kada sva stvorenja nestanu, ne nestaje.... “ (Bhagavad Gita) . U podsvjesti koju smo spomenuli lezi ključ za čitanje mitova jer tamo je pospremljena kozmicka memoriju, tamo su slike svih bica i dogadaja ostale sacuvane kao simboli koji ako ih uzmemo kao ključeve mogu otključati svaka vrata iza kojih se krije značenje nekog mita.
I tako konačno stvaramo duhovnu znanost. I saznanje da postoje direktniji načini da se dođe do istina a između ostalog i znanstvenih osim s pomoću materijalnih visoko sofisticiranih pomagala. Mitovi povezuju ono što je čovjek stoljećima pokušavao razdvojiti - sebe samoga. Pokušavao se razdvojiti ratovima, granicama i politikom. Ali u biti samo je jedan čovjek. To bi vjerojatno bila poruka svih mitova zajedno. U svakom mitološkom liku nekog naroda naći ćemo paralelnog aktera u nekoj drugoj mitologiji. Ili ih možemo pokušati vezati u niz. Počnimo od grčkog Prometeja koji nam je više - manje blizak i isto tako naći ćemo sličan lik koji donosi vatru božanskog znanja ljudima u nama prostorno i kulturološki udaljenoj mitologiji američkih Coyote Indijanaca. Dolazimo do biblijskog mita o prvim ljudima koji su, uzevši voće sa drveta dobra i zla, odbacili neznanje raja i svjesno zapalili vatru znanja za buduće naraštaje. Sukobit ćemo se sa dvojbom raja neznanja ili pakla znanja i vidjeti po predajama da je čovjek širom svijeta izabrao ovo posljednje. A samim time i nezavisnost. Nezavisan čovjek, međutim, nije smio zaboraviti na svoj božanski izvor i zaista prekinuti vezu koja mu je davala znanje mnogo dublje od znanja koje je dobio materijalnim uvidom u stanje neke stvari. Da ne zaboravi božanski izvor, čovjek sastavlja mitove. Mitovi mu pomažu da ne prekine u potpunosti vezu s rajem .
Vratimo se znanosti. Današnja psihologija proučava konflikte unutar čovjeka i pronalazi načine kako da se čovjek izbori s njima. Tako je lako povući paralelu s mitološkim zmajevima, demonima, minotaurima i sličnim kreaturama kao slikama naše podsvijesti i naših stanja. Pronaći ćemo snage koje nas pokreću kroz sve mitološke simbole, kamo god da se okrenemo diljem svijeta. Ipak, ono najvrednije što danas možemo izvući iz mitologije kao takve je upozorenje koliko smo duboko zapali u materijalne iluzije ovog svijeta. Pomoći će nam da ocijenimo koliko su pojedini pokušaji sa svojim uspjesima i padovima važni ili nevažni za našu evoluciju. Evoluciju duše koja se mora vratiti kući. Kad tad. Zato poslušajmo priče iz davnina, bilo da se glavni junaci zovu Pwyll ili Gilgamesh, Tristan, Sigurd, Shen I, Hunahpu, Heraklo ili Beowulf, odvesti će nas u centar mudrosti - u čovjeka samog. I njegovu božansku srž.
