Dosao sam na odmor, ali MO0PL u 9 ne dopusta odmor bez šokova (koji to, nazalost, u ovakvim slucajevima vec polako prestaju biti jer se predoslovno ponavljaju).
-------
Oko Nove godine, dolazi Mikiju majka sa pitanjem o svojem sinu i njegovom zdravlju. Ona ga ne pozna, ali ju je doveo Srecko, Mikijev prijatelj, koji ga jako dobro poznaje. Govorim to jer je vec vrlo duga Mikijeva sutnja dok je gledao u horoskop i trazio slamke spasa Srecku bila i vise nego dovoljna da shvati koliko je lose. (ista stvar kao u Ravnjači - 'Počeo sam da se preznojavam, da gutam knedle i da probam da izbegnem odgovore na majčina pitanja'...).
Ono sto je rekao majci jest:
Slijedi operacija tokom slijedece godine (bila je pred Novu godinu 2008., dakle ove godine operacija), ali ako je ikako moguce, valjalo bi ih odgoditi za sto kasnije, barem dok ne prodju najgori tranziti pogotovo tokom ljeta (sto je ocito, tranziti i pomrcine).
Kako se vec i prije dogadjalo (Ah, ta etika...) Miki pokusava oprezno majci skrenut paznju na to koliko je svaki i najmanji znak pogorsanja krajnje opasan, kako treba posebnu paznju obratit i nanajmanje sitnice (Mikijev nacin da kaze: 'ne vidim nacina da ovo dobro
zavrsi', posto se to ipak ne govori direktno majci u lice.) Ali zato, rekao je Srecku kasnije: 'nazalost, ali ne vidim sanse da prezivi'.
Zena odlazi, sutke i bez rijeci je saslusala analizu, nije komentirala nista.
Mali Stefan pokopan je ove subote. Umro je u Beogradu, prosli tjedan, 14.8. na kirurskom stolu.
10.9.2002.
16:15
Bijelo Polje
dijagnoza s kojom se dugo vremena borio glasi: Spina bifida aperta. Medicinski leksikon za to kaze: 'ispadanje meninga i kicmene mozdine kroz otvoreni kicmeni kanal'. Pojednostavljeno receno, prekid kicmene mozdine. Stefan je bio inteligentno dijete, sa svim funkcijama sasvim normalnim, osim dvije stvari: nije mogao hodati, a na glavi je imao ugradjenu pumpicu koja mu je rjesavala problem gomilanja vode oko mozga (na operaciji izmjene te pumpice je umro).
-----
Tesko je izdvojiti neki element koji bi bio ikakav jaci spas. Zato i onolika Mikijeva sutnja ispocetka.
Prvo sto upada u oci jest opozicija Neptuna i Jupitera preko osi ASC-DESC uz i njihov kvadrat prema MO0VE (oboje u padu, vladari 6. i 8. kuce). Uz prisustvo Urana u prvoj kuci i aspekte koje on gradi, dijagnoza postaje jasnija (prekid nerava, odnosno kicmene mozdine, oduzetost, voda u mozgu...). Ono sto bi rijetko istakao kao vazno (ja prvi ne bih nikad): 'Mars i Uran, iako van svih orbisa i jos preko granica znaka, ipak se moraju gledati u svojevrsnoj opoziciji jer su u opozicionim kucama (1-7)'. Kada tome na kraju dodamo ovaj strasan kvadrat MA90PL, postaje jasno kada su najtezi periodi: svaki puta kada teski odnosi planeta aktiviraju 1-7 os + kada aktiviraju MA i osmu kucu. A ovo ljeto nije ih moglo aktivirati na strasniji i tezi nacin.
Tranziti na 14.8.2008.
SA180UR tocno preko MA90PL.
Dan prije pomrcine na ASC.
NE na UR.
MA na vrhu 8 90 SA.
Solar za 2007.
Solar pada na pomrcinu Sunca.
SO0MO, JU,MA i UR u velikom krstu.
Aktualni lunarni horoskop
MA 180 UR 90 PL.
u sekundarnim direkcijama MO u 12.
Jednostavno, koliko god se covjek trudio (evo i sad gledamo) ubijat se pitanjem: 'kako ovo prezivjeti' - nebo kao da suti. Koliko je god to ruzno reci, koliko god ubijala takva spoznaja, ali prosto, gdje i kako ovo prezivjet? Gledali smo i tranzite, solare, lunare za kasnije, godine unaprijed, prosto, sve uvijek vodi istome zakljucku: zivot ponekad kao da postavlja takve zamke, da odbija nadi pravo na zivot. I to je jedan od osnovnih razloga zasto ne bih nikad u zivotu sjeo preko puta majci bolesnog djeteta i govorio joj o njegovom zdravlju. Nikad, ni za kakve pare, ni pod kakvim uvjetima. Niti bih ikad bio u kozi ikome tko to moze (a Miki je jedini kojeg znam takvog). Mozda je cak pravilnije reci: tko to mora. Jer, nema ni tu nekog izbora, cak dapace, nema nikakvog. Ovo su stvari od kojih se ne spava, koje si nitko ne bi pozelio, ali koje prosto dodju, htio covjek to ili ne jer, i Mikijev SO0ME0SA u Co u 3 120 PL u Vi - obavezuje. Obavezuje ga da gleda u nistavilo onog od cega vjerojatno jedino moze zaplakat: djeca - jedino neukaljano na ovome svijetu...
Zivot pise strasne price. Nekome od nas dano je da se najintenzivnije ostvaruje kroz lijepe stvari. Nekome je dano da se ostvaruje kroz Sjenke.
Kako u romanu kojeg sam upravo procitao lijepo kaze dijalog Djavla i sveca (Djavo govori svecu): 'Ti si izgovorio svoje rijeci kao da ne priznajes sjene a takodjer ni zla. Budi tako dobar i zamisli se nad pitanjem: Sto bi cinilo tvoje dobro kada ne bi postojalo zlo, i kako bi izgledala Zemlja kada bi sa nje izbrisao sjene? Sjene nastaju od ljudi i predmeta. Ali postoje i sjene drveca i zivih bica. Zar zelis orobiti cijelu Zemlju i izbrisati sa nje sve drvece i sve zivo radi tvoje mastarije da uzivas u cistom svjetlu? Ti si glup.'
SO0ME0SA u Co u 3 120 PL. I stalno iznova si ponavljam: sretan sam da tako nesto nemam jer koliko god znao svu istinitost ovih rijeci nisam ih u stanju podnijet u svakodnevici. A ima onih koji moraju. Htjeli ne htjeli. Koji moraju naviknut na to da cak i kad ih zovu na Slavu grada, da nece daleko od grobova vec ce sa grobova starih 300-400 godina projektorom oslikati staru crkvu slikom sveca (bili smo neko vece u manstiru Savina na danu Slave grada).
Zivot i smrt idu ruku pod ruku.
Cak i onda kad nam je to najteze shvatit - kad su u pitanju najcisci - djeca.
