Dvije stvari koje ispunjavaju dusu sve jacim divljenjem i postovanjem sto se covjek vise bavi njima. To su zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni.
rekao je to veliki Immanuel Kant u svojem pokusaju da oslika svu nedokucivost beskraja, savrseno oslikavsi svu silinu kojom nas prozima pogled u nebo i istovremena spoznaja da smo jedno s beskrajem.
Astrolog ima tu privilegiju i srecu da je u stanju jace osjetiti i dozivjeti nebo i njegove ritmove. On s nebom ustaje i s nebom lijeze, nebo sa njim hoda i ne napusta ga nikad jer je odavno u njemu sazrijela svijest, kako kaze Vlado Gotovac, da: Tko nema sto podijeliti sa zvijezdama, nema sto podijeliti ni sa ljudima. Nebo je samo po sebi nijemo, ono se ne namece, ono daje bez da vuce za rukav, a onaj koji zeli cuti koji ga zeli primjetiti biva nagradjen cijelim jednim novim svijetom koji koliko god ponekad i zastrasujuc, istovremeno daje i nadu i vjeru i smisao jer neumorno i uvijek iznova svjedoci staru istinu: Sve je jedno. Kao sto se ljudi uz more vole hvaliti: cim u svom selu stavis prst u more, u New Yorku se podigla razina vode, tako isto stoji: nista nije odvojeno od cjeline, nerazmrsivo smo isprepleteni, kako medjusobno tako i sa prirodom cijelom, a prepoznavanje te veze i stalno nalazenje sve finijih niti tih veza moze samo obogatiti i razveseliti...
Sinoc, sjedim za kompjuterom i pricam sa Miroslavovom zenom, Vesnom. I usred price, uletava Miki u kucu pita odma s vrata: jel to dee? slusaj vamo sta mi se desilo, neces vjerovat! I krece prica...tim zanimljivija sto se ne vidi toliko iz njegovog horoskopa koliko iz mog sto nas ostavlja zapitane: sto je to sto uzrokuje takve situacije da se jedna slika ispunjava ne iz naseg nego iz tudjeg horoskopa? imamo li astrolosko objasnjenje za to? pored onog ljudskog, naravno, da ja pojma nemam sta mi je Miki; prijatelj, otac ili brat...i da nije cudno da se slike toliko prelijevaju jer su granice koje bi im to branile odavno nestale...
Jucer, dr. Goran Komar imao je u dvorani Park u Herceg Novom prezentaciju svoje knjige koja govori o povijesti crkvenih gradjevina s tog prostora. Miki kao informaticar morao je prisustvovati prezentaciji jer je trebalo organizirati kompjutersku podrsku. Vec na samom pocetku, dogadja mu se problem jer mu se kompjuter kvari i mora nalaziti zamjenski. Posto je trebalo osigurati projekciju, Miki ni ne sluteci nista, sjedne u prvi red, stavi kompjuter pod noge, namjesti projektor, poslozi sve da bude spremno za pocetak i ceka. U jednom trenu, radja se scena: "Mojsije sa stapom sa svojom svitom ulazi u dvoranu i dolazi pravo k meni u prvi red. Ja i 20 svecenika oko mene, a prvi od njih niti manje niti vise nego prvi covjek Crkve u Crnoj Gori, mitropolit Amfilohije!" Svi zajedno, jedan do drugog, slusamo prezentaciju knjige o povijesti i arheoloskim saznanjima crkava sa tog prostora.
A u mom horokopu, ne znam moze li slika biti jasnija: Saturn u Lavu sa Merkurom trigon Neptun iz 12 - vrhovni svecenik sa stapom ulazi u najljepsu dvoranu u Herceg Novom opet da cuje povijest napisanu u knjizi (Merkur) o svojim crkvama (SA120NE), o njihovim iskopinama i arheoloskim istrazivanjima, sve iz simbola te konjukcije ME0SA u Lavu pa u osmici koja iskapa i analizira ono sto je vrijeme htjelo pregaziti i koje bilo da klese epitaf bilo da pise knjigu o povijesti, ali svakako zeli otkinuti znanje zaboravu. Herceg Novi, grad sunca, lavovski okupan u suncu koje obasjava i drevnu ratnicku kulu (SA u Le u 8) koja gleda na cijeli zaljev i Jadran (120NE) ili Mikijev mladji sin Dejan koji je upravo ovih dana isao sa skolom na izlet u posjet manastiru Ostrog koji je mistika uklesana u stijenu, dakle opet vidimo malo, razigrano dijete ME u Lavu kako se susrece sa Tajnom, kako dolazi u SA u Le 120 NE; dolazi tamo gdje vrijeme staje i gdje zivot ima neke sasvim druge oblike. Da stvar bude potpuna, prosli tjedan, Vesni umire majka, Miki i Vesna putuju za Beograd na sprovod, opet SA u 8 120 NE kao posljednji ispracaj i blagoslov svecenicke ruke (ME0SA) nakon kojeg tijelo pokojnika prepustamo zemlji (8 kuca) a njegovu dusu preporucamo u svojim molitvama Gospodinu (120 NE u 12). I tokom njegovog boravka u Beogradu, zvoni mi mobitel, zove me Miki i odakle ce drugo nego opet iz ME0SA u Le u 8 i to ovaj puta mozda najjace izrazena slika koju kad sam shvatio prosli su me trnci: Miki me zove sa Vracara, iz govornice pored hrama sv. Save, Merkur pored Saturna u Lavu. Ali.. gdje je sagradjen taj hram? Na kojem mjestu? Na istom onom mjestu gdje su Turci spalili mosti sv. Save: ME0SA u Le u 8 120 NE -> mosti sveca spaljene na trgu. Stravicna slika horoskopa pokrenuta kroz obican telefonski poziv s govornice u jedno obicno, svakodnevno poslijepodne. Gdje god krenuo, moj dobri duh koji moj zivot zivi sa mnom, uvijek je tu negdje, a ovakve situacije najljepsi su nacin i potvrda koliko se ljudski zivoti mogu ispreplesti. Do te mjere da vise nismo sigurni da mozemo potegnuti granicu "moje-tvoje" jednako kao sto je, s pocetka ove price, niti nebo ne poteze strogo vec nam uvijek iznova svjedoci: svi smo u svemu.
I za kraj, pogledamo sinoc tranzite i imamo sta vidjeti: Mars u Ovnu, Jupiter u Strijelcu Saturn u Lavu! Veliki vatreni trigon preko mojeg natalnog trigona ME0SA 120 NE i u isti tren je Mjesec u Skorpionu na mojem Uranu. Malo je perioda kada su planete silnije rasporedjene. I zato nije nikakvo cudo da se Miroslav "slucajno" nadje na prezentaciji knjige o nekim drugim vremenima, o Crkvi i svecenicima kao izrazu jedne nestvarne moci, iste one koja je puhnula u Mojsijeve trublje i pokrenula mnostvo iz Egipta u zemlju kanaansku i takodjer, zato nije nikakvo cudo da se pored njega stvori "Mojsije sa stapom koji predvodi svecenike" - mitropolit Amfilohije - ruka koja ne drhti niti kada raspolavlja more niti kada dijeli blagoslov jer njen mir nije od ovoga svijeta i njena snaga nije od ljudske vrste....
Da prica bude potpuna, pisem ovaj tekst a upravo sam dosao sa jednog sprovoda... opet ME0SA u 8 - opet opela traze da se cuju...
A da nas nebo ne ostavi u nikakvoj dilemi, moj vladar horoskopa Saturn u Lavu sjena je Sunca u Jarcu i prica isti onaj simbol iz kojeg Miki i ja prije par mjeseci sjedimo na trgu u Herceg Novom i pijemo kavu a sjenu od Sunca radi nam crkva (SA u Le u 8). Simboli putuju, ne obaziruci se na prostor i vrijeme, pa tako izgleda moj SA u Le zeli biti sjena jakih Sunaca u Jarcu bas onako kako i ja zelim biti barem sjena tri prejake Jarčine: mog pokojnog oca, Mikija i mitropolita Amfilohija. I ne moze me nitko uvjeriti da je puka slucajnost da su sva trojica rodjena na isti dan. A koza mi se jezi kada se sjetim da taj dan nije bilo koji vec - 7. sijecnja - Božić...
