Ponavljanje je majka mudrosti, zato ponavljajmo, ponavljajmo i opet i ponovo – ponavljajmo!
Bez obzira znamo li napisati 10 suvislih rečenica o nečijoj natalnoj karti ili ne znamo niti poredak planeta, ako razmišljamo o Astrologiji uvijek i bez iznimke moramo imati na umu njene temeljne postavke. A pogotovo se tome moramo vraćati u slučajevima kada primjetimo da su one zanemarene, krivo shvaćene ili se nedovoljno poznaju. Dnevno smo svjedoci različitih slučajeva i zato na samim astrolozima leži odgovornost da strpljivo i sustavno ponavljaju stvari bez kojih Astrologija kao takva nema smisao.
Nebrojeno je objašnjenja kako zvijezde djeluju na ljude, isto tako je nebrojeno reakcija na ta objašnjenja, ali se teško oteti dojmu da i jedno i drugo više ima veze sa željom kako da stvari funkcioniraju nego sa nekim pravim poznavanjem teme. Krenut ćemo od astrologa samih pošto su za egzistenciju nekih najvećih zamjerki Astrologiji krivi oni sami i to prije svega nedovoljnim poznavanjem srži astrološkog pogleda na svijet, a onda i nedovoljnim radom na objašnjenju tih principa široj javnosti.
Ovaj tekst, jedan je u moru pokušaja sustavnijeg pristupa temi Astrologije. U tu svrhu, pobrojat ćemo neke osnovne zamjerke koje se najčešće čuju i istovremeno dati odgovore na njih; u svrhu prirodnijeg i normalnijeg dijaloga klasičnog znanstvenika i astrologa.
Zadatak Astrologije
Za početak, potrebno je razumjeti razlog radi kojeg bi Astrologija uopće i postojala?
Čovjeku je imanentna potreba snalaženja u okolini u kojoj se nalazi. Ne samo imanentna, već kao i svim živim stvorovima, apsolutno neophodna za preživljavanje. Svaka vrsta traži i nalazi svoj način orjentacije unutar okoline u kojoj egzistira. S tom razlikom što sve druge vrste cijeli proces obrađuju instinktivno i po unaprijed (genetski) zadanim obrascima. Čovjeku je, uz tu, (do)dana i osobina svijesti. Glavna karakteristika svijesti je sposobnost opažanja, promišljanja i zaključivanja, a pozornica koja omogućava provjeru zaključenog jest – vrijeme. Kako veliki astrolog, Mile Dupor kaže: Čovjek je istinski postao čovjek onog trena kada je spoznao protok vremena! Iz prostog razloga što se u vremenu ogledaju zakonitosti svijeta u kojem živimo. U njemu se ogledaju, potvrđuju ili opovrgavaju. Do ovog mjesta, još uvijek ne postoji nerazumijevanje između Astrologije i klasične znanosti. Do ovdje su potpuno suglasne. Razilaženje međutim stupa na scenu kada se dođe do pitanja pogleda na svijet i metode.
Od doba prosvjetiteljstva pa na ovamo, od kada se desila velika reforma u znanstvenom svijetu i kada se zapravo znanost otuđila od svijeta u kojem živi (Baconov pogled na novu znanstvenu metodu) Astologija ostaje na putu neraskidivosti subjekta i univerzuma dok se znanost istrgla iz tog konteksta i otisnula se na nesiguran put prema neostvarivoj ambiciji – apsolutne objektivnosti. Znanstveno prihvatljiv događaj tada je definiran ovako: znanstvena je činjenica samo ono što može bilo tko bilo kada u bilo kojem trenutku pod istim uvjetima ponoviti i dobiti isti rezultat.
Astrologija pak tvrdi: To vrijedi u polju znanosti, međutim u polju života ne može vrijediti nikada. Dokaz ovoj tvrdnji je vrlo jednostavan; pogledamo li oko sebe, ukupnost (doživljaja) jednog ljudskog života ili čina bilo kojeg čovjeka ne može nikada sa istim rezultatom ponoviti (proživjeti) nitko drugi.
Ovom osnovnom razlikom krenule su sve ostale rasprave, a one se svode na slijedeće: Astrologija je neukalupljiva u preuske okvire klasične znanosti kakvu poznajemo danas jer je klasična znanost siromašnija upravo za – živog čovjeka. Funkcionalizam današnje medicine eklatantan je primjer ove razlike. Prije je medicina imala jedan holistički, ukupni pristup čovjeku kao cjelini. Danas, sa bezbrojnim poljima vrlo uskih specijalizacija medicina čovjeka više promatra kao heterogeni skup najrazličitijih funkcija čiju međusobnu vezu više ili manje zanemaruje.
Upravo to je nešto što si Astrologija ne želi i ne može dopustiti jer njen osnovni predmet interesa je svijet gledan očima živog čovjeka, a on je uvijek jedinstven, neponovljiv i u krajnjoj liniji, neuhvatljiv u potrebu potpune svodivosti na funkcije, kakvu zahtijeva moderna znanost današnjice. Astrologija gleda i uvijek će gledati na čovjeka kao neodvojivi dio univerzuma, kao živo Božje djelo kroz koje se ovdje i sada događa i ispunjava Božja namjera Stvaranja; rođenjem svakog čovjeka iznova se obnavlja tajna vječnosti manifestirana kroz jedan konkretan život. Vrijeme i događaji u njemu tako postaju pozornica mistične tajne Božjih namjera koja se iz trena u tren ostvaruje kroz uvijek jedinstven odnos živog čovjeka i (cijelog) Univerzuma koji ga okružuje. Već iz ovoga polako možemo naslutiti odgovor na jednu od temeljnih zamjerki Astrologiji...
Geocentrični sustav
Zašto Astrologija koristi geocentrični sustav planeta kada je poznato da je relevantan heliocentrični? Odgovor je trivijalan: Zato jer živ čovjek tako vidi svijet i svijet tako djeluje na njega.
Što to znači? Da Astrologija negira heliocentrični sustav? Naravno da ne. Da je Astrologija zastarjela jer koristi stara znanja? Tek to ne! Situacija je puno jednostavnija. Kao što smo rekli, osnovni predmet interesa Astrologije je živ čovjek i njegova interakcija za univerzumom. Dakle, kao što je u realnom životu subjektivnost i subjektivni doživljaj i osjećaj svijeta osnovni pokretač svega života, Astrologija si, za razliku od moderne znanosti, ne može dopustiti zanemariti tu činjenicu. Uzmimo na primjer, probudite se u zatvorenoj kocki i ustanovite da ne stojite na podu već lebdite na pola kocke. Vi u tom svijetu postojite i egzistirate i prema tome se i ravnate. Takvi njegovi efekti na vas ostavljaju utjecaj i to je jedini direktan odnos vas i vaše okoline. Sasvim je druga stvar vaša moguća želja da izađete iz svoje subjektivne situacije i pokušate zamisliti kako taj vaš svijet u kocki izgleda promatrano iz nekog drugog kuta. Recimo, možete prirodno, zaključiti da se nalazite daleko od bilo kakve velike mase koja bi tvorila gravitacijsko polje i radi toga levitirate. Međutim, također je moguće da kad otvorite prozor svoje kutije shvatite da se nalazite unutar aviona koji pada slobodnim padom. U svakom slučaju, koje god objašnjenje vašeg levitiranja bilo, ono što na vas utječe i što je za vaše stanje važno je efekt – levitiranje.
Analogija je i više nego jasna. Uzmite bilo koju skicu heliocentričnog sistema i odgovorite na jednostavno pitanje: Odakle to čovjek gleda svijet da bi naš Sunčev sustav vidio tako kako je prikazan na skici? Očigledno, negdje izvan njega. Jer, gledano sa Zemlje, ili još bolje rečeno življeno sa Zemlje, čovjek je centar univerzuma, prostom činjenicom što je za nju vezan, ona je ta na kojoj se razvio kao vrsta, ona je ta na kojoj živi svoj život. A, ako se vjeruje da sve ima svoju svrhu pa tako i život čovjeka, onda je jedino prirodno da je interes vezan za mjesto na kojem se taj život i odvija. Dakle, pojednostavljeno, Astrologija vidi svijet onako kako ga vidi konkretan, živući čovjek. A naša svijest ga uvijek vidi tako da iz sebe gledamo sve oko sebe. I to ne da se ne kosi sa znanstvenim modelima, naprotiv, ono je prema njima potpuno indiferentno. Ne postoji te znanosti i znanstvene metode koja bi čovjeku promijenila doživljaj svijeta u smislu njegove vezanosti za pojave koje doživljava. One su neraskidivo vezane za mjesto na kojem se događaju; na tom mjestu nas univerzum zatiče, na tom i samo na tom mjestu se događa spoj živog čovjeka i neshvatljive beskonačnosti.
U skladu s tim, ne može stajati prigovor Astrologiji o zastarjelosti geocentričnog sistema jer da znanost otkrije da se objektivno stvari ne odvijaju niti ovako kako trenutno znamo nego po nekom novom zakonu, Astrologija će opet ostati neraskidivo vezana za geocentrizam. Ne radi njegove zastarjelosti, već radi toga što je neodvojiva od živog čovjeka čiji dio je i subjektivnost. Samim tim, ovaj prigovor, nakon određenog vremena promišljanja o temi postaje – bespredmetan.
Uz jednu vrlo bitnu napomenu: Sustav koji koristi Astrologija nepravilno je zvati geocentričnim, točnije bi bilo zvati ga antropocentričnim, iz razloga što se svaka natalna karta izračunava tako da u centru nje nije centar Zemlje nego mjesto na kojem čovjek stoji. Sistem astroloških kuća se, naime, izračunava prema mjestu na kojem se čovjek rađa i to treba imati na umu. Dakle, čak ne niti geocentrični već – antropocentrični. Iz proste činjenice što Astrologija ne traži samo objektivnu istinu, već ukupnu istinu koja sadrži i specifičnost svake ljudske jedinke ponaosob.
