Što je to astrologija? Na ovo pitanje nije lako dati jednostavan odgovor. Pogotovo je to problem u današnje doba posvemašnje inflacije "duhovnih vještina" i proboja najrazličitijih "znalaca duha" u medije. Dnevni, tjedni, mjesečni horoskopi, astrološke linije, čitanje sudbine, rješavanje svih problema i pretvaranje života u raj na zemlji sto se nude po oglasima i telefonskim automatima samo dodatno mute sliku. Međutim, šta se zapravo krije u pozadini te čovjekove vječne – zaljubljenosti u zvijezde? Brojni mislioci kažu da je čovjek zaista postao čovjekom i učinio definitivan iskorak iz životinjskog svijeta u trenu kada je - spoznao vrijeme. Orjentacija u vremenu postala je osnova svih aktivnosti, od obrađivanja zemlje do rasporeda obroka u danu. U te svrhe, u davna vremena nije postojalo boljeg alata od položaja nebeskih tijela. Za potrebe tadašnjeg čovjeka, položaji Sunca i Mjeseca i njihove faze bile su i više nego precizna orjentacija. Vremenom, čovjek je počeo uočavati i određene dublje povezanosti položaja nebeskih tijela sa događanjima u svojoj okolini (podudaranje plime i oseke sa Mjesečevim fazama, menstrualni ciklus...). Tako, na početku, pogled u nebo odaje mu nejasnu predodžbu sveukupne isprepletenosti Univerzuma koja govori o vezi mikrokozmosa sa makrokozmosom (Kako na nebu tako i na zemlji). Ta početna nejasna slutnja razvila je kasniju osnovu astrologije i filozofiju koja stoji iza "čitanja jezika zvijezda". Ovo se dogadja u razdoblju klasične Grčke kroz Aristotelovu ideju o četiri elementa te kroz ideju o sveukupnom jedinstvu univerzuma (univerzalni prirodni zakoni koji vrijedje svugdje jednako). Na ovim osnovama, uz neizbježno korištenje promatranja i zakonitosti matematike i fizike, astrologija je kroz stoljeća bila stopljena sa astronomijom i uživala je potpuni status znanosti. U prilog tome svjedoči njena nezaobilaznost u svih znanstvenika onoga doba. Primjera je bezbroj, a možda najupečatljiviji je čuvena Hipokratova rečenica: Liječnik koji ne poznaje astrologiju više liči na bivola nego na liječnika!
O čemu se zapravo radi? Astrologija u svojoj filozofskoj osnovi pretpostavlja da je sve međusobno povezano po smislu. Moderna znanost do ove spoznaje dolazi tek u novije doba kroz pojam sinhroniciteta (akauzalne veze događaja) koji govori da dva događaja mogu biti smisleno povezana bez da je i zamisliva njihova uzročno posljedična veza (Rhineovi pokusi su jedna od brojnih eksperimentalnih potvrda). Na taj način, sasvim je prirodno da i položaj nebeskih tijela u trenutku rođenja bude "usklađen po smislu" sa osnovim obilježjima karaktera i života pojedinca (naravno, simbolički). Također treba napomenuti da princip sinhroniciteta time negira nužnost klasične zablude o direktnom utjecaju planeta na čovjeka (npr. gravitacijskom, elektromagnetskom ili nekom drugom). Radi se, naime, o nešto dubljem shvaćanju. Svakog čovjeka možemo shvatiti kao Božju namjeru da ispriča jednu jedinstvenu, neponovljivu priču. To je ono što čovjek osjeća kao svoju – životnu svrhu; kao skup svojih najvećih kvaliteta i nedostataka i iz njihovog zbroja – svoj put i ulogu u svijetu kroz koji osjeća da bi se najukupnije ostvario (istočnjaci ovo poznaju pod pojmom dharme). Astrologija i njezin jezik simbola služe upravo otkrivanju i tumačenju te posebnosti svakog od nas (svakog od nas kao jednog malog božjeg djela - Postanka) kroz ukupnu jedinstvenost neba i zemlje. Upravo u ovome leži i odgovor na ne previše inteligentan zahtjev da astrologija zadovolji statističke potrebe čisto racionalnog uma koji današnju znanost definira kao činjenicu potvrđenu eksperimentom koji može ponoviti bilo tko bilo gdje i u istim uvjetima provođenja eksperimenta mora dobiti iste rezultate. Nakon samo kratkog promišljanja o neponovljivosti svakog čovjeka, jasna je zabluda ove teze. U tom smislu, astrologija nema niti potrebu niti svrhu postati "znanost u kompjuterskom smislu" već se radi o Umjetnosti (kako je naziva William Lilly); radi se o filozofskom promišljanju života i njegovog smisla, o savršenoj ugođenosti ritmova te o nalaženju čovjekovog mjesta i uloge u njima. Vrh ledene sante, kao samo jedan od rezultata takvog promišljanja su astrološke predikcije (uz koje se najčešće veže astrologija). Tek na ovim osnovama moguće je zaključivanje o konkretnijim karakteristikama/događajima u životu svakog pojedinca. Bez tog filozofskog sistema u pozadini i svaka priča o horoskopima nužno mora izgledati prije kao neznanstvena, romantičarska razbibriga za dokone nego kao jedan cijeli filozofski sistem koji služi prije svega čovjeku i njegovom povratku u jedinstvo s prirodom iz kojeg se umjetno odmetnuo i čije posljedice već danas itekako osjećamo...
