Uzmi me za ruku, vidis da je jos slaba, ni u korake svoje nisam siguran. Jos ne znam kuda me odvode, a tako me zanima sve o cemu mi vi veliki pricate. Vi imate puno prica, ali morate paziti na mene malog, vidis kako ti cvrsto drzim ruku jer mi moja jos ne ulijeva sigurnost i zato se ne udaljavaj previse, nije dovoljno sto si me tako lijepo obukao i pocesljao, trebas mi i ostatak dana...Imamo mi jos puno posla danas. Trebam prelaziti cestu, trebam nauciti reci hvala u trgovini onoj teti sto me uvijek stipne za obraz, trebam minutu duze plakati prije nego mi obrises suzu i zavezes zniranac preko kojeg sam pao... I nemoj od mene traziti da prebrzo ucim sam, nemoj me upozoravati, objasnjavati, pokazivati...samo ga zavezi, kupi mi cokoladicu i pokazi avion na nebu kako ostavlja bijeli trag i ja cu odmah zamisliti da je moj i da ce mi baciti bombone i vec cu se u mislima uhvatiti za njegov rep...da nas vodi daleko, medju sve ljude... medju ljude koji nam masu i smiju nam se, pa nas dok skakucemo njihovom ulicom u vrelo ljeto poprskaju vodom iz bazena u kojem se djeca kupaju, a ja cu ti reci da pricekas malo jer moram od onog malog s plavom kosom i frizurom malog princa probati krug na njegovoj novoj formuli kakvu ces i ti meni kupiti, jelda? jelda da hoces? Daj taj rukav malo nize da te mogu jako za njega potegnuti, jer znaj da si mi jedini cvrsti oslonac i shvati vise da ja sam ne mogu brati ljesnjake uz cestu ako me ti ne uzmes na ramena i ne stanes ispod njega...i ne ljuti se kad se, da ne bih pao, uhvatim za tvoju kosu..ne vristi...pa budi pribran malo, vidis da je to ozbiljna stvar...ajde, ajde...jos malo, evo drugi dzep je skoro pun pa idemo, ne budi nestrpljiv... vratit cu ti to sa pet minuta sutnje kad ih budem zadovoljno grickao putem. Nemoj mi samo poceti o tome koliko sam problema u stanju stvoriti u sekundi i koliko nereda napraviti za tren...ja znam da ti brines kad iz kinderbeta premali iskocim i cetveronoske izadjem u dvoriste, ali shvati da nisam mogao dopustiti da na pumpi sam pumpas vodu, a mene si ostavio unutra bez da sam zajahao pumpu i natjerao te da mi od nje napravis mog najbrzeg konjica...jer znas, mene cekaju drugi svjetovi, mene ceka neodgodiva misija koju moram obaviti...ja sam ti veliki vitez kojeg su zvali da obavi nesto sto nitko ne moze. I ti mi trebas tu, znas, trebas mi razraditi plan, moras mi biti najveca podrska i sasiti mi odijelo i od onog drveta na vjesalici u hodniku mi moras hitno napraviti najbolje koplje...ajde, ajde, nemoj sad zaliti za tim, kupit cu ti drugo kasnije, ali sada nije vrijeme... znas kako si sretan i ponosan kad na slici mojih kompanjona iz vrtica prepoznas moje lice sa smijeskom u kojem gledas sebe.. sada se to radi, sada ga gradis, zato nemoj komplicirati, nego me povedi sa sobom u ducan i ne tjeraj me da placem kad te trazim cokoladicu... zavaraj me, znas da ne znam cijene i dobro, ajde, necu inzistirati na najskupljoj, znam da bi si i ti kupio nesto...uzmi mi, ajde, onu jeftiniju, ali ne ostavljaj me bez iceg... i ne prekidaj me na putu kuci kad imam vazno nesto reci psicu preko ograde... Vidis kako mi ruka grcevito drzi tvoju kao da hodam po uskoj gredi a ne sirokom cestom, ali ne vodi me zato svojim putem jer mi je jos uvijek tako dosadan, vec kreni gdje te vucem...znaj da bez tebe to ne mogu i da ne znam jos kupovati tvoju volju tako da ti ugadjam, i vidi i sam pa to je tako ocito da to sto necu jesti i sto zamrljam cijeli stol i to sto ne znam sjediti kao ti..da te ja tako volim i nemoj me previse uciti, imamo vremena i za to... Dobro, kad necu popodne spavati, dopustit cu ti, uspavaj me, ali molim te nemoj me ostaviti samog u mraku kad spustis rolete..primi me opet za ruku, dobro daj mi barem palac i pricaj mi neku pricu... podsjeti me na onaj avion i njegov rep koji nas vuce negdje daleko medju ljude koji se smijese...ma i onaj mali, ako i nema formulu ti reci da ima i da je najljepsa koju sam ikad vidio, ali da ces ti meni kupiti jos i bolju... slazi me malo, ajde, neka ti bude...
I ne ljuti se, imaj strpljenja sa mnom, voli me bez obzira na mene.... ne ljuti se ni na ovo sto ti se obracam u muskom rodu..ja ti ne znam tu gramatiku...ja znam da si mi ti mama i da moram u zenskom, ali nikako da zapamtim... pusti, to cemo ostaviti za skolske dane...sad imamo vaznijeg posla...
A vremenom, kad porastem, ja cu ti pokazati osmijehom kakav lijep Mjesec imas u svom horosPoKu...i koliko si me volio kad sam bio nemoguc...koliko si ljutnje zamijenio osmijehom i koliko mojih ludorija podrzao svojom rukom da bih danas ja nasao pameti za podrzati nove ludorije...
