Sto zenu cini zenom ? Da li je to njezina sposobnost radjanja, majcinski osjecaji ili njezina ljepota, te sposobnost stvaranja sklada, ali i zrtvovanja za svoju obitelj ? Neki astrolozi ce reci da u natalnoj karti udatu majku treba gledati kroz Mjesec, a neudatu djevojku kroz Veneru, sto znaci da zastupaju teoriju kako zena ne zivi istovremeno sve elemente svoje karte i da bi u punoj mjeri postala kompletna i samorealizirana, potreban joj je muskarac, koji ce je formalnim cinom braka uciniti svojom suprugom i napraviti joj dijete. Ova teorija ima puno manjkavosti u sebi, zbog toga jer svodi zenski princip na spolni stereotip, koji na vrlo osiromasen nacin definira zensku ulogu u drustvu i obitelji. Uglavnom se Venera kroz taj stereotip predstavlja kao nezrela i razmazena ljepotica, sto svu svoju energiju ulaze u to da sebe ucini privlacnom i na taj nacin zadobije ljubav muskarca, koji ce od nje napraviti Mjesec – zrelu, briznu i samozatajnu majku. Ne mozemo, naravno, kriviti astrologe sto su podlegli uobicajenim iskrivljenim odrazima patrijarhalne, zapadne civilizacije, zaboravljajuci na stare mitove i njihove junakinje, koje su u sebi nosile puno bogatiju skalu osobina i mogucnosti za izrazavanje zenske energije.
Prisjetimo li se na primjer Afrodite, boginje ljubavi, tada ce se pred nasim ocima ukazati jedna od najmocnijih grckih boginja. Ovdje niposto ne mozemo govoriti o liku zaljubljene zenice, koja se pasivno prepusta muskarcu " lovcu ", bas naprotiv: radi se o samosvjesnoj, strastvenoj, samovoljnoj i vjestoj zeni, koja je osim ljubavi bila sposobna da osjeti i snaznu ljubomoru, kao i mrznju spram onih sto su povrijedili njezine principe i prezreli njezine darove. U nekim drugim kulturama, arhetip Afrodite / Venere pod razlicitim imenima je predstavljao boginju ljubavi i rata, princip radjanja, ali i umiranja, koji se skladno nadopunjavao sa prirodnim ciklusima plodnosti, sjetvom i zetvom, kao i smjenom godisnjih doba. Ljepota Afrodite nije ljepota napirlitane, praznoglave zavodnice, vec je to ljepota zivljenja, iskonska radost, ali i divljina, spontana umjetnost majke Prirode, koja stvara i razara cudesne oblike i forme zivota u neprekidnom plesu spiralne energije.
Afrodita je i boginja zenske seksualnosti - u nasoj kulturi potisnute i obezvrijedjene, koja je stavljena u sluzbu muskarcevih potreba i zelja. Patrijarhalno drustvo demonizira seksualno osvijestene i oslobodjene zene, koje ne zele biti samo robinje tudjeg uzitka, vec i same traze uzitak za sebe, ravnopravno i sa svijescu o vlastitoj vrijednosti. No na svom najvisem nivou, seksualnost Afrodite je oblik duhovnosti i predstavlja sjedinjenje ljudske duse sa univerzalnim principom ljubavi i ljepote. Ovo moze mnoge zbuniti, navikli smo se da odvajamo duhovnost od seksualnosti u crno – bijelim podjelama na " dobro " i " lose ", " cisto " i " prljavo ", nasi bogovi su bestjelesni, aseksualni pacenici i gospodari surove duznosti, a boginja je utonula u mracnim dubinama kolektivno nesvjesnog i na njeno mjesto je dosla bezglasna, zrtvujuca majka - svetica, sto pokorno radja muske spasitelje covjecanstva.
Zelimo li Afroditu / Veneru sagledati u svoj njezinoj raznolikosti i velicini, tada se moramo nauciti da u zeni vidimo / i trazimo / duhovnu ljepotu, umjetnicke talente, nezavisnost, duh slobode, zudnju za zivotom koja podrazumijeva samorealizaciju i nesputanu radost zivljenja u skladu sa vlastitom prirodom. Sve ove osobine zena nece izgubiti onda, kada postane majka, odnosno, kada po rijecima nekih astrologa " postane Mjesec " – iako zemaljske majke sa godinama gube svoju fizicku ljepotu, cvrstocu i gipkost tijela, to nisu glavni atributi izgradjene Venere ! Ljubav venerijanskog principa sa godinama postaje sve plemenitija, i kada je ta energija u punoj mjeri oslobodjena, covjek sebe i svoje bliznje sagledava kao manifestaciju univerzalne ljepote, te osjeca duboku njeznost prema svim zivim bicima.
Kada govorimo o majcinstvu, navikli smo da u majci vidimo nesebicnu hraniteljicu i cuvaricu doma, sto pored kucnog ognjista sa beskrajnom strpljivoscu i blagoscu zadovoljava potrebe svoje djece i svog muza. Ovo je patrijarhalni ideal majke, koji je svojom iskljucivoscu nanio stete mnogim generacijama zena, zatvarajuci ih u kucu i braneci im da se iskazuju na bilo kojem drugom podrucju, osim obitelji, i da sudjeluju ravnopravno u gradjenju i oplemenjivanju drustvene zajednice. Danasnji arhetip Mjeseca je blijeda sjena trojne, mjeseceve boginje, koja je u mnogim starim kulturama u sebi objedinjavala sve dimenzije covjekove duse, ne samo zenine, vec i muskarceve.
Naime, neki astrolozi takodjer grijese kad smatraju da mjesecev princip nije tako jako bitan u karti muskarca, jer on ne treba da razvija svoje " majcinske " kvalitete. Medjutim, ako prosirimo malo definiciju "majcinstva" i taj pojam pokusamo sagledati u slikama i simbolima, kroz ples elemenata, vidjet cemo skrivena bogatstva plodne svemirske, ali i zemaljske maternice, iz koje je izronilo sve sto na svijetu jeste, sto je ikad bilo i sto ce biti, pa u tom smislu mozemo reci – univerzalna zena je sve postojece, cjelokupna priroda, kao i njezine brojne transformacije, no ona je i dusa svijeta, blistava emocija koja daje individualnu boju, snagu i svjezinu svakom ljudskom bicu na ovoj planeti.
Emocije posjeduju u podjednakoj mjeri i zene, kao i muskarci, s tom razlikom sto patrijarhat svoje sinove pokusava nauciti da potisnu tu dimenziju ljudskog iskustva i da se stide svoje tuge, svojih strahova, ali i svoje ljubaznosti, jer to nije dovoljno " muzevno" – kao da "muzevnost" podrazumijeva ukocene robote, kamenih lica, nesposobne da daju i primaju ljubav ! Na ovaj nacin, krutim odgojem, i muskarci bivaju osteceni, a njihov unutrasnji svijet znacajno osiromasen. Koliko je puno tuge i potisnutog bijesa nakupljeno u onim obiteljima, gdje mali decki nisu smjeli plakati kad ih nesto boli i nisu nikad dobili njezan poljubac pred spavanje od svojih strogih i mrzovoljnih oceva ! Koliko straha i koliko zavisti neki sinovi nose u svojim dusama, zudeci da svrgnu surovog oca, u vjecnoj borbi Urana i Saturna, sto se nastavlja kroz generacije i generacije ljudskih zabluda !
Buduci da nam astrologija predstavlja alat za spoznavanje svih dubina covjekove duse, ako zelimo biti do kraja savjesni i plemeniti u onome sto radimo, moramo se osloboditi zastarjelih, nehumanih pogleda na muskarca i zenu, a koji osiromasuju covjeka i ljudski rod u cjelini. Uz prenaglaseni, vladajuci solarni princip, pokusajmo spoznati i emancipirati energiju srebrne mjesecine unutar svog bica, ne stidimo se svojih emocija, dajuci im drugorazredno znacenje u odnosu na razum. Emocije su rijeka, cista i svjeza voda sto izranja iz zemljanih dubina i natapa planetarne doline, donoseci zivot svim zivim bicima. No emocije su i vatra, bljesak munje, elektricitet koji se mora osloboditi i transformirati u prirodi.
U smijehu, plesu, pokretima tijela, mimici lica, u nasim medjuljudskim odnosima, u svakodnevnim duznostima, ali i uzicima, emocije se preljevaju i blistaju na suncu, cineci nas raskosno lijepima, cak i onda kad su neukrocene, elementarne i posve spontane u svojim manifestacijama. Sa emocijom mozemo napisati pjesmu, ona je kist, kojim savladavamo prostor na slici, tkivo snova u kojima se gube granice vremena i prostora, eliksir za umorne i hrana za gladne...zar uopce postoji netko, tko bi se dobrovoljno zelio lisiti tog bogatstva ?
Naucimo li se posmatrati prirodu kao veliku majku svih nas, planetarnu hraniteljicu, koja nam daje vodu, biljke i zivotinje da bismo prezivjeli, tada cemo dublje shvatiti sto majka sve moze biti, kao izvor nase energije, ali i pocivaliste u koje se vracamo na kraju svojih zemaljskih puteva...zivot i smrt, svjetlo i tama, bujni pejsazi, ali i pustinjske doline – sve to osvijetljava mjesecina prosuta po zemlji, nasmijeseno lice boginje. Majka nije samo zena, koja ljubi plod svog mesa, zato jer je taj plod izasao iz nje, a da pri tom nema nikakvih osjecaja i prema drugoj djeci zemaljskoj. I ljudi i biljke i zivotinje u podjednakoj mjeri imaju pravo na zivot i u prirodi ne postoji pravilo koje kaze da bi bas covjek trebao biti vrijedniji od bilo kojeg drugog zivog bica. Pa ipak covjek sebi uzima ogromno pravo da narusava taj sklad planetarnog vrta – uzima vise nego sto mu treba, ubija brojne zivotinjske vrste, truje vodu za pice, u mora ispusta naftu i otrovne tekucine, zrak zagadjuje isparenjima tvornickih postrojenja...
U tom smislu, covjecanstvo na globalnom nivou ne postuje u dovoljnoj mjeri svoju stvoriteljicu – majku Zemlju – i samim time ni princip majcinstva jos uvijek ne shvacamo u svoj njegovoj dubini, takodjer kao ni venerijanski princip ljubavi. Umorna boginja spava u nasim srcima, nasi su zivoti ponekad grobovi za mjesecinu, a ne njezine srebrne poljane, u kojima se radjaju snovi i silaze u materiju, kao krilati plodovi nase posvecenosti...
Zaboravimo na moc nebeskih vladara, ocistimo svoju svijest od laznog svijetla predimenzioniranog Sunca i njegujmo u sebi majcinski princip – bez obzira da li smo muskarci ili zene, potrebno je da dopustimo uskrsnuce drevne boginje u svojim srcima, u svojim zivotima, kao njeznu, ljubecu energiju, koja njeguje zivot i ljepotu u svemu sto dotakne – u nasim vezama, u nasim naporima zemaljskim i odnosu, koji imamo sa svojom djecom, imajuci stalno na umu da su nasa djeca istovremeno i djeca svijeta, a djeca svijeta su nasa djeca, zbog toga moramo dobro paziti kakav dom cemo im ostaviti u naslijedje !
U nasim zivotima podjednako su vazni i Venera i Mjesec i Mars i Sunce, ne postoje etape po kojima bi se jedan planetarni princip izrazavao vise od drugog u ovisnosti od praznih formi zastarjelih obicaja i civilizacijskih maski na licu sustine. Samo je od nas ovisno da li cemo sve te principe u podjednakoj mjeri osvijestiti i izrazavati kroz sebe, ziveci u skladu sa svojom najdubljom prirodom. Samo od nas ovisi da li cemo zauvijek ostati polovicni, nedozreli robovi drustvenih predrasuda, ili cemo se razviti u cjelovite jedinke, koje u sebi nose i potencijal za ocinstvo i potencijal za majcinstvo, kao i potencijal vjecno zaigranog, nasmijanog djeteta - bez obzira na spol kojem pripadamo. Ne podcjenjujmo Mjesec i Veneru, nego ih razvijajmo hrabro i kreativno, do neslucenih dimenzija !
