Na apokaliptičnom horizontu svijeta uništenog nuklearnim ratom, lišenog svih suvišnosti i svedenog na zakon jačeg u kojem je jedini cilj preživjeti pojavljuje se vitalan, u kožu uniformiran lik Maxa Rockatanskog. Između njegova i života drumskih jahača koje kaotičnost i besmisao tjeraju bez cilja od mjesta do mjesta stoji jedino policijska značka. Cilj je isti - preživljavanje. Suhi pijesak užarene pustinje neprijateljski nastrojene prema bilo kakvom obliku života u kojoj uspijevaju samo najizdržljiviji koji se i samoj smrti smiju u lice zajednički im je svima. On je drumski ratnik, presretač u bijesnom automobilu kojem su dom i smisao nadgledanje i održavanje kakvog takvog reda na tisućama kilometara pustinjskog asfalta. Jedan tren, pogibija njegove žene i djeteta, dokida tu tanku liniju koja ga razlikuje od besciljnih razbojnika. U tom trenutku njegov fanatični Mars iz Škorpiona smješten u neprijateljski ambijent Saturnove konjukcije uzima u svoje ruke krajnju pravdu konjukcije Jupitera i Plutona i lov može početi. Sve što ga hrani, inspirira i potiče je bezočna osveta čovjeka uvjerenog u svoju ispravnost, u razumijevanje sebe i čovjeka iz kojih motiva je i bio policajac a ne pljačkaš, međutim čovjeka koji je to svjesno odlučio zaboraviti i sada potpuno oslobođen i straha i moralne krivice i sumnje goni ubojice svoje krvi i ne preza od ničega. Igra na život i smrt i prepoznatljiva Jarčeva sklonost hladnoj, distanciranoj humorističnosti i u najneobičnijim trenucima najživlje se ocrtavaju u sceni u kojoj ulovljenom pljačkašu lisicom veže nogu za uništeni automobil koji će eksplodirati za par minuta, daje pilu za željezo i govori: lisice su od nerđajućeg čelika i treba ti više od 10 minuta da ih prepiliš; uz malo sreće, vlastiti gležanj ćeš prepiliti za pet! I potom, bez trunke obaziranja, suosjećanja, osjećaja krivice ili bilo kakve dileme odlazi...
Teško je i zamisliti bolji lik za opis Marsa u Škorpionu pritisnutog Saturnom; Marsa koji rat ne može dobiti jer je ambijent previše violentan i on sam će kad tad izgorjeti u njemu, ali ga to niti najmanje ne brine a kamoli koleba u njegovoj namjeri - poigrati se sa svim što ima! Upustiti se sav u jednu neizvjesnost poguran dobrim vjetrom u leđa fanatične vjere u samog sebe crpljene iz konjukcije Jupitera i Plutona....
Mel Gibson, gledajući njegovu natalnu kartu, teško je mogao imati adekvatniji početak svoje filmske karijere! Serijal filmova o Pobješnjelom Maxu čista je apokaliptična vizija njegovog Mars - Saturna iz Škorpiona i to gledana iz perspektive Marsa - mladog, vitalnog muškarca, drumskog ratnika koji se s jedne strane nalazi u potpuno demotivirajućem, nihilističnom okruženju postnuklearnog svijeta, a s druge se bori s bezočnim pljačkašima i ubojicama. Adrenalin i miris krvi, benzina i smrti najprirodnije su moguće okruženje u kojem ovaj Mars može iskazati svoj maksimum...
Godine promiču, Mad Max ostaje hit, a Gibson nastavlja dalje. Sukladno prirodnom slijedu životnog ritma, svaki muškarac kroz svoj horoskop počinje kao mladić živjeti najviše simbolikom Marsa, kroz zrelo doba zasjeda na tron Sunčeve simbolike, da bi smiraj starosti potražio u mudrosti Saturna...
Što nam Gibson nudi u slijedećem razdoblju?
Neko vrijeme snima manje zapažene filmove među kojima i jedan lako vidljiv iz simbolike karte. Film se zove Teorija zavjere u kojem glumi lika opsjednutog idejom da je praćen, da se njegov svaki korak snima, da se nalazi u centru Orwelove 1984.- e. Film snimljen iz njegovog T kvadrata u koji su uključeni Merkur iz Jarca (nepovjerljivost), Neptun iz Škorpiona (tajne službe) i Uran iz Lava (revolucionar heroj). Inače, njegov prepoznatljiv stil glume objelodanjen velikim dijelom kroz hit-nastavke Smrtonosnog oružja u kojem glumi ekscentrične likove sa kojima čovjek (a često niti on sam) nije na čisto možemo također dijelom iščitati iz ovog T kvadrata koji daje taj "odmak od konvencionalnog" i jednu dozu nepredvidivog (shizofrenog?).
Lajtmotiv drugog velikog djela prema kojem je Gibson poznat (Smrtonosno oružje) također je borba za pravdu ovaj puta uobličena u prilično konvencionalniju temu borbe dva policajca-partnera protiv kriminala. Uz osnovni policijski motiv, priča je obogaćena svim onim što sirovost škorpionskog Marsa u Mad Maxu nije dozvolila, pa tako ovdje imamo širok prikaz ljudskih sudbina - od bogatog obiteljskog života partnera Rogera Murtaugha sve do tragične prošlosti Martina Riggsa (slutimo li ovdje patnju Sunca u Jarcu?). Ovim filmovima, možemo slobodno opisati prijelaz Gibsona iz sirovosti Marsa u Škorpionu ka pravdi i oplemenjenju života kroz zrelost Sunca u Jarcu.
Vrhunac ambicije Jarčevog Sunca osvjedočenog u realnost čovjeka kao bića i lišenog bilo koje ambicije koja bi zanemarila osnovno ljudsko dostojanstvo i njegov prije svega pravedan odnos prema prirodi i drugom čovjeku dobivamo u Gibsonovom hitu Braveheart kojeg je i režirao i u kojem je glumio glavnu ulogu. Vrhunac stoga jer je priča o potlačenom čovjeku koji se ne bježeći od patnje bori za svoj ideal pa makar do posljednje kapi krvi, kao i nepokolebljivost vlastitog uvjerenja i u trenu pogubljenja sjajan izraz upravo Jarčevog stoičkog stava - ma kakva cijena bila. Suzdržano, mirno, dostojanstveno i bez odstupanja plaćati cijenu svojih uvjerenja i djela - može li se ovaj princip doslovnije izraziti?
I tako se, kako i priliči svakom krugu, vraćamo na isto mjesto - konjukciju Marsa i Saturna u Škorpionu. Mjesto zločina ili rođenje? Je li uopće bitno?
Isti lik, isti čovjek vraća se na isto mjesto u potpuno izmijenjenoj ulozi. Bogatiji za 20-30 godina života i svakako put od Marsa do Saturna, ovaj se puta javlja kao razulareni moćnik, kao najstrašniji osvetnik koji užarenim mačem neumoljivog pamćenja dolazi naplatiti grijehe iz davnina - dolazi kao režiser istovremeno najstrašnije i najvažnije priče zapadnog svijeta: Pasije - muke i smrti Isusa Krista.
Ne bi u Gibsonovoj ekranizaciji Kristove muke bilo ništa posebno i vjerojatno ne bi stekla toliki publicitet da u njoj ponovno nije tako snažno iskazao simboliku te svoje izuzetno naglašene konjukcije koja je na prvo mjesto stavila svu strahotu Isusove muke; režiser gotovo da uživa u uprizorenju strave i kao da se bez ambicije isticanja poruke kako je Kristova smrt ujedno i iskupljenje svakog čovjeka upušta jedino u podsjećanje svakog od nas na vlastitu krivicu i grijeh, podsjećanje da smo svi negdje nasilni prema životu i sebi samima i nadalje, da ćemo kad tad biti postavljeni licem u lice sa strahotom suca koji o nama zna upravo onoliko koliko i sami znamo, ali lišen bilo kakvog suosjećanja. Njegov sud biti će jedino pravedno ogledalo, bez ijedne riječi, bez ijedne grimase, bez ijednog treptaja oka; gotovo uz slast osvete, uz strast poniženja onoga koji je ponižavao druge iz ma kojih motiva. Za svaku pravdu previše što smo je nezaluženo uzeli u svoje ruke, biti će nam vraćena ista mjera pravde izvršene nad nama.
Ostaje pitanje, obračunava li se ovdje Gibson režiser s Maxom Rockatanskim s početka priče? Upravo biblijski - oko za oko, zub za zub...
Neko vrijeme snima manje zapažene filmove među kojima i jedan lako vidljiv iz simbolike karte. Film se zove Teorija zavjere u kojem glumi lika opsjednutog idejom da je praćen, da se njegov svaki korak snima, da se nalazi u centru Orwelove 1984.- e. Film snimljen iz njegovog T kvadrata u koji su uključeni Merkur iz Jarca (nepovjerljivost), Neptun iz Škorpiona (tajne službe) i Uran iz Lava (revolucionar heroj). Inače, njegov prepoznatljiv stil glume objelodanjen velikim dijelom kroz hit-nastavke Smrtonosnog oružja u kojem glumi ekscentrične likove sa kojima čovjek (a često niti on sam) nije na čisto možemo također dijelom iščitati iz ovog T kvadrata koji daje taj "odmak od konvencionalnog" i jednu dozu nepredvidivog (shizofrenog?). 
Ne bi u Gibsonovoj ekranizaciji Kristove muke bilo ništa posebno i vjerojatno ne bi stekla toliki publicitet da u njoj ponovno nije tako snažno iskazao simboliku te svoje izuzetno naglašene konjukcije koja je na prvo mjesto stavila svu strahotu Isusove muke; režiser gotovo da uživa u uprizorenju strave i kao da se bez ambicije isticanja poruke kako je Kristova smrt ujedno i iskupljenje svakog čovjeka upušta jedino u podsjećanje svakog od nas na vlastitu krivicu i grijeh, podsjećanje da smo svi negdje nasilni prema životu i sebi samima i nadalje, da ćemo kad tad biti postavljeni licem u lice sa strahotom suca koji o nama zna upravo onoliko koliko i sami znamo, ali lišen bilo kakvog suosjećanja. Njegov sud biti će jedino pravedno ogledalo, bez ijedne riječi, bez ijedne grimase, bez ijednog treptaja oka; gotovo uz slast osvete, uz strast poniženja onoga koji je ponižavao druge iz ma kojih motiva. Za svaku pravdu previše što smo je nezaluženo uzeli u svoje ruke, biti će nam vraćena ista mjera pravde izvršene nad nama. 
