Astrologija u svakodnevnom životu (kako su se upoznali Argus i dee)
Prokletstvo grada je onaj poznati sociološki fenomen koji čovjeka nužnim načinom pretvara u mašinu, u kotačić većeg mehanizma. Živim u zgradi koja broji 4000 duša. Poistovjećujem je sa peradarnikom i zovem košnicom za uzgoj ljudi. Susjede ne poznajem, iako bih volio. Ne shvaćam da na "bok" uvijek odgovaraju sa "dobar dan", i to čak s nekom dozom čuđenja u stilu "šta si ovaj dopušta". Klinci su do perverzne mjere upućeni u bon ton... Postoji međutim jedna sreća, a to je biti "na putu"...ma kakvom. Bilo bogatim unutarnjim životom kojim se otisnem svaki put kad zaklopim oči, u snu ili ne, bilo u prilikama kakve mi je donijelo ovo ljeto...
Otkako sam čuo za astrologiju, postavio sam joj (u sebi) vrlo visoke zahtjeve. Želio sam je kao most između čovjekove duše i vanjskih okolnosti. Ništa posebno na prvi pogled, međutim postoji nešto što tu želju čini gotovo nemogućom: jedino na čemu se može ispitivati i proučavati je - vlastita koža. To je onaj, ogromnoj većini neugodan kutak u kojem niti kritika niti priznanje okoline nemaju preveliku snagu. Jedino što vrijedi je ono proživljeno kroz vlastitu priču. Jasno, ulog je vrlo velik. Postoji toliko ugodnijih mjesta za čovjekovu glavu nego što je to - panj! Međutim, on je i osnovni uvjet održavanja na tankoj stazi koja vodi k Istinama.
U svojoj potrazi za takvom autentičnošću u ljudima (astrolozima pogotovo) nailazio sam na različite priče. Od strogih profesionalaca koji obilaze astrološke seminare do ljudi dobrih namjera koji nemaju snagu dubine. Tražio sam teoretsko astrološko znanje i autentičnost potvrđenu kroz svakodnevicu - spoj kojeg se ne bi postidjeli niti alkemijski brakovi! Miroslav je čovjek koji me se komunikacijom putem Interneta dojmio do te mjere da sam mu predložio da se nađemo uživo na kavi. Bilo mi je potpuno nevažno to što smo udaljeni 600 km. Istog je trena prihvatio, dapače predložio mi je da nekoliko dana godišnjeg odmora provedem kod njega. Oduševljen, krenuo sam u nepoznat mi kraj...
Nakon prelaska hrvatsko-crnogorske granice gledam znatiželjno u krajolik, podsjeća me na predgrađe Zagreba prije 20ak godina kad je i moja kuća na livadi rasla iz ničega...kad je fasada bila luksuz. Pojma nemam dokle se trebam voziti, koliko traje, a niti me previše brine. Uspijevam pogoditi Herceg Novi, ali mi se gasi mobitel - baterija ko i uvijek. I šta ću sad? Odma u birtiju do žene na šank - mogu li se kod vas na struju prikopčat, trebam nazvat na sekundu? A što ne bi mogo, sine. Ajd vamo za šank, samo nemoj u taj šteker...radi samo ovaj ovdje! Javlja se Miroslav, dolazi za tri minute. Stiže bolid, siva strela, a iz nje široki čovjek jos šireg osmjeha kojeg, pokazat će se kroz dane koji slijede, poznam oduvijek...
U prvi mah, vidjevši da mjesto u kojem živi ima svega nekoliko tisuća stanovnika, zapitao sam se što astrolog sa 25 godina iskustva, sa cijelim životom posvećenim astrologiji, čovjek kojem je ona jedini izvor prihoda - radi u tako maloj sredini? Nije li primjerenije i logičnije da se skrasio u nekom većem gradu u kojem su redovni astrološki seminari, u kojem postoje organizirana društva astrologa u kojima može izmjenjivati iskustva sa kolegama; u kojem mu je, na kraju krajeva, zagarantiran i veći broj klijenata? Pošto sam znao da su njegovo znanje i iskustvo neosporni, slutio sam da se iza odgovora na ovo pitanje krije nešto veliko. A onda sam se, kroz dane druženja, prisjetio jedne od omiljenih mu izreka: "misli globalno, djeluj lokalno"!
Na radio Herceg Novom vodi emisiju posvećenu isključivo astrologiji. Slijedeće godine ona slavi 20 godina od svojeg prvog izdanja i time je vjerojatno jedinstven primjer na ovim prostorima. Pored toga, stan u velegradu sa prepunim hodnikom klijentele zamijenio je šetalištem uz plažu i malim stolom s kompjuterom. To šetalište, na kojem je uvečer potraga za slobodnim mjestom na terasi uzaludan posao - njegovo je radno mjesto. Sudbine običnih ljudi, konkretne priče, ljubavi, dileme... jednom riječju "živi ljudi" - jedini su laboratorij i okruženje u kojem je našao smisao bavljenja astrologijom. Daleko od vječnih rasprava o priznavanju astrologije od strane znanstvenog svijeta i širokih masa. Daleko od beskrajnih kongresa i seminarskih trakavica. Točno u sredini zbivanja, točno tamo gdje natalna karta jedino i živi i ima smisla - među ljudima...
Kasnije mi je, kroz dane druženja postalo mnogo toga jasnije. Prije svega, iznenadila me činjenica da ne poznaje odnos savjetnika i klijenta. Nikoga od ljudi kojima izrađuje horoskop ne naziva klijentom niti sebe može zamisliti u situaciji savjetnika. Sve što nudi čovjeku, sve što može pružiti i pomoći svodi se na živ razgovor, na zajedničko proživljavanje tema iz nečije karte. Svodi se na dijeljenje svoje vlastite intime i osobnog životnog iskustva sa konkretnim čovjekom i kasnije na nadu da će na taj način čovjek sam naći svoj put k harmoniji. Teško se (s)nalazio u situacijama u kojima nekome mora ponuditi nekakvu "shemu kretanja" i to stalno ponavlja svojom sintagmom neka ljudi od njega ne očekuju "sudbinu iz zamrzivača". A ono najveće što time dobiva (uz svu moguću kritiku koja bi eventualno stigla) jest to da konce života koje je netko potresen težinom eventualno donio na upravljanje astrologu i zvijezdama vraća natrag u ruke istom tom čovjeku - osnažujući na taj način njegovu vlastitu poziciju. Znajući da se može i dalje, da nije teško nekoga fascinirati pogađanjima, ali ne odmičući se od onog glavnog - od pitanja svrha i usmjeravanjem čovjeka da ih sam otkriva.
Odzvanja mi još uvijek glavom ta savršena mjera mistike i svakodnevice koja pogledom u nebo ne kompenzira bolnu svakodnevicu već svjesna mogućnosti trenutne iskre fascinaciju ipak zamjenjuje trajnijim svrhama. A odgovor koji je mala sredina pružila jednom astrologu, gotovo je zapanjujući. Od malih sredina ipak je (još uvijek) prije za očekivati osudu, podozriv pogled i nepovjerenje prema nečem takvom kao što je astrologija. Međutim, situacija je potpuno obrnuta. Devet od deset prolaznika u Herceg Novom i Igalu znati će vam reći svoj znak, podznak i Mjesečev znak, te barem neke osnovne karakteristike svakog od njih. Prilično optimistično, zar ne? Štoviše, ljudi se svake godine vraćaju po svoje godišnje horoskope, sat vremena termina radio-emisije u pravilu je premalo, a pitanja na šetalištu - posebna su priča. Primjeri koje tamo sreće kroz direktan kontakt nevjerojatni su. Od ljubavnih drama i svakodnevnih konzultacija lokalnih momaka o curama koje su sreli prošle noći pa sve do vrlo ozbiljnih razgovora o najboljim terminima operacija, o razvoju težih oboljenja, o preseljenjima, brakovima, djeci... Jednog dana prišla nam je žena kojoj je Miroslav prije godinu dana nagovijestio mogućnost da joj otac bude podvrgnut operaciji. Kako je to postala realnost, žena je na pola sata ostavila kuhinju i ručak koji priprema i spustila se na šetalište do astrologa ne bi li se s njim dodatno konzultirala oko najboljeg termina. Razgovor (besplatan!) je trajao pola sata, a nakon njega žena je otišla, bogatija za "iskustvo zvijezda". U tom trenu otvorila mi se cijela slika. Slika mjesta koje se suživilo s nečim što zapravo niti ne razumije, ali je naučilo iskoristiti i uklopiti u svoj svakodnevni život. Nije pretenciozno reći da je ta mala sredina vrlo daleko odmakla po pitanju nečeg što bismo mogli nazvati "astrološkom sviješću". Vrlo daleko od rasprava, vrlo daleko od javnih debata, dokazivanja i okruglih stolova. U svojem su životu našli mjesto za astrologa isto kao i za električara, automehaničara, advokata...
Jednom prilikom Miroslav mi je ukazao na naizgled banalnu pogrešku. Pišući mu nešto, napisao sam riječ "astrolog" velikim slovom. Odgovorio je da Astrologiju mogu tako pisati, međutim astrologa ne. Nije mi bilo jasno. Sve dok nisam proveo ovih 12 dana u njegovoj svakodnevici koja je otkrila da tek princip bez taštine, tek bezimeni ulazak u ljudske živote autentičnošću vlastitoga - ima pravo na veliko slovo. Jer njegovo ime je rijetko vidljivo, on se u svojim tekstovima sasvim zadovoljava potpisom "Argus", a svakodnevica jedne male sredine prožeta je ipak zvijezdama i ritmovima neba. Bez da je ikoga uvjeravao, bez da je ikome podastirao dokaze ili popularizirao zvijezde kroz dnevne listove. Sve je teklo prirodno, dijeljenjem jedine stvari koja ima dovoljnu snagu da bi zaživjela i bila prepoznata - vlastiti primjer.
Koliko je pak takav pristup težak, koliko je prokleta pozicija proživljavanja i rušenja barijera između njega i natalnih karata, to vjerojatno zna jedino on sam kada se u kasne sate sa svojim kompjuterom vraća kući. Ono što sam ja saznao jest istina da jedino znanje utkano u svakodnevicu najobičnijih donosi životnost; jedino se cijelost vlastitog života ponuđena na oltar mudrosti može vratiti kroz iskru u oku u kojoj i okolina prepoznaje autentičnost za koju ne traži dokaze jer dušom osjeća da ona jednostavno - postoji...
-------------------------
Skice s ulice
Jednog nam dana prilazi žena: Što su Igalo i Herceg Novi u horoskopu? Sigurno su rak; sve ove majke s djecom, more, sunce, plaže, romantika... Miroslav: Teško, ja bih prije rekao da je to čisti strijelac. Svjetlo, vedrina, duh, humor, optimizam ovih ljudi. To može biti samo strijelac. Žena: Hmmm..a vi inače radite samo individualne horoskope? Miroslav: Da. Žena: A zašto ne radite i za mjesta? Miroslav: Gospođo, a kome bih ja dao taj horoskop? Na kraju krajeva, to je mnogo vremena i rada, kome bih to naplatio? Žena (ko iz topa): Pa svima nama! Tko zna, možda jednoga dana i gradovi u svoje proračune uvrste stavku - astrološka studija. U slučaju Igala i Herceg Novog – ne bi me previše iznenadilo!
--------------------------
Liječilište
Pored šetališta i svakodnevnice na njemu Miroslav u svojoj bogatoj astrološkoj bazi podataka ima i velik broj horoskopa obrađenih s astromedicinskog aspekta. Naime, Igalo je poznato liječilište i kroz rad s pacijentima imao je priliku skupiti više nego specifične astromedicinske primjere. Upravo iz tog razloga velik broj ljudi smatra da mu je zapravo specijalizacija - astromedicina. Redovna je pojava da do njega dolaze pacijenti s najrazličitijim tegobama i konzultiraju se o mogućem razvoju bolesti, odgovarajućim tretmanima i terminima u kojima su moguće eventualne promjene. Od njega odlaze bogatiji za upotpunjenu priču o svojim tegobama, produbljenim shvaćanjem samog smisla bolesti i iskušenja, kao i za konkretne mogućnosti poboljšanja svojeg zdravlja i kvalitete života.
Kasnije mi je, kroz dane druženja postalo mnogo toga jasnije. Prije svega, iznenadila me činjenica da ne poznaje odnos savjetnika i klijenta. Nikoga od ljudi kojima izrađuje horoskop ne naziva klijentom niti sebe može zamisliti u situaciji savjetnika. Sve što nudi čovjeku, sve što može pružiti i pomoći svodi se na živ razgovor, na zajedničko proživljavanje tema iz nečije karte. Svodi se na dijeljenje svoje vlastite intime i osobnog životnog iskustva sa konkretnim čovjekom i kasnije na nadu da će na taj način čovjek sam naći svoj put k harmoniji. Teško se (s)nalazio u situacijama u kojima nekome mora ponuditi nekakvu "shemu kretanja" i to stalno ponavlja svojom sintagmom neka ljudi od njega ne očekuju "sudbinu iz zamrzivača". A ono najveće što time dobiva (uz svu moguću kritiku koja bi eventualno stigla) jest to da konce života koje je netko potresen težinom eventualno donio na upravljanje astrologu i zvijezdama vraća natrag u ruke istom tom čovjeku - osnažujući na taj način njegovu vlastitu poziciju. Znajući da se može i dalje, da nije teško nekoga fascinirati pogađanjima, ali ne odmičući se od onog glavnog - od pitanja svrha i usmjeravanjem čovjeka da ih sam otkriva. 
